Priča o uličnom nasilju koju sam prvu zabilježila, a mogu slobodno reći koja me ujedno najviše inspirisala da počnem kampanju protiv uličnog nasilja kao rodno uvjetovanog nasilja je priča moje veoma dobre prijateljice S.N. a desila se u Sarajevu , ulica Titova .
” Bile smo studentice i nas dvije prijateljice izašle smo naveče u jedan kafić koji važi za malo bolja mjesta za izaći. Nismo se dugo vidjele i priča je ”sipala” o svemu i svačemu… Skontale smo da je vrijeme brzo proletilo i da je već kasno pa smo se spremile i izašle na ulicu razmišljajući kako sad naći taksi .
Bilo je možda negdje oko ponoći , išle smo od Pozorišta prema sadašnjem BBI centru kad se pored nas našao auto i počeo da nas prati . Muzika glasna , momci njih četvorica ,smijali su se i dozivali nas . Auto je išao polako tik uz nas a iz njega su dolazila dobacivanja tipa ” hej cure ..trebate prevoz ..haj’ uskočite ..” . Mi smo šutjele i išle svojim putem . Na ulici nije bilo prolaznika i pomislila sam Ok , nije dobra situacija , mi smo same na ulici a sa ovim momcima očito nešto nije u redu po njihovom ponašanju a sad i ovo ”praćenje ” ..kažem prijateljici ”ništa samo šuti i hodaj ”.
Dobacivanje se nastavlja ” hej ‘ ba hajde šta se pravite važne ..hej ti mala dođi ovamo ” . Kontam da budem fina i pribrana pa mu kažem ” neka hvala , nećemo ” On odjednom obrecnu uvrijeđen ” oh! to ste vi ko’ bolje od nas? Je li ? ” Mi opet šutimo i hodamo . Oni se smiju i nastavljaju sa vulgarnostima , već smo tako u pratnji njihovog auta izašle na Titovu ulicu pored BBI centra a vozač auta stalno forsira motor auta što dodatno unosi strah ..i tada stanem i kažem mu ” Hej vidi, nismo zainteresovane , hajde produži !”
U tom trenu , ni sama ne znam kako tako brzo, mislim brzinom munje on zaustavlja auto i izlijeće napolje. U djeliću sekunde se stvorio pored mene i kaže ”kome ćes ti produži !!?” Ja sam se sledila prosto ukočena stojim tako , vidim on me hoće udariti ali ja nemogu ni da podignem ruku ni da se odbranim. Samo se sjećam udarca po lijevom dijelu glave i uhu ..ništa ne čujem a bol je neizdrživa.
Od nekud s druge strane ulice vidim trče dva momka prema nama . Momci su već došli do nas , vidim pričaju sa ovim što me udario ali ja ništa ne čujem , sva sam u suzama i držim se za uho i glavu . U tom trenutku nailazi taxi i staje nam , prijateljica mi pomaže da uđem u auto i nas dvije odlazimo sa tog mjesta. Kad smo došle na raskrsnicu prema željezničkoj stanici vidimo Policijsko patrolno auto i prijavljujemo im šta se desilo. Rekla sam im da su nam dva momka priskočila u pomoć i da sam sad zabrinuta za njih da ne nastradaju jer ko zna na šta su spremni oni u autu i imaju li oružje. Policija je uzela podatke i rekla nas nazvati a onda su se uputili na mjesto događaja. Kad sam sutra dan čula da niko drugi nije nastradao te noći osim mene , olakšalo mi je, znači momci koji su mi pomogli su dobro.Kad je došla obavijest da idemo u policjsku stanicu , da damo izjave , moja prijateljica – svjedok se predomislila bojeći se da će je napadači naći pa tako nisam imala glavnog svjedoka ovog slučaja. Napadači su kako se ispostavilo stalni gosti tog kafića gdje smo bile te večeri .Kada izlazim na ulicu , uvijek imam jednu dozu nelagode, kući se vracam ranije prije mraka , lijevo uho nikad nije u potpunosti zacijelilo i često me presiječe bol . Dugo nisam mogla zaspati i spavala bih samo nekoliko minuta pa se trgnula pa opet tako .”
Selmina priča
Bilo je to prije otprilike 3 godine kada još nisam bila svjesna da sam doživjela spolno...
0 Comments